Kada banka pošalje notifikaciju preko Vibera, ko sve čuva kopiju? I koliko dugo?

Dobijanje obavještenja iz banke preko Vibera danas djeluje potpuno normalno. Svi telefoni konstantno su na internetu, poruka stigne odmah i za nekoliko sekundi znaš da li je izvršena uplata, kartično plaćanje ili priliv novca. Djeluje da je brže, jednostavnije i praktičnije nego ikada ranije.

Iza praktičnosti, vrlo često sakrije se i gubitak izbora jer korisnici ne traže ovu uslugu – nametnuta im je od strane banke kojoj već plaćate održavanje računa. Održavanje neće postati jeftinije prelaskom na Viber notifikacije. I onda postaje jasno da ovakav pristup nije praktičan korisniku, već banci.

To, naravno, ne bi predstavljalo toliki problem da prelaskom na digitalni prijem finansijskih obavještenja korisnik lagano gubi kontrolu nad tim gdje informacije o njegovim navikama završavaju.

Koliko kopija tvojih finansijskih podataka zapravo postoji?

Kada primiš bankarsku notifikaciju, vidiš samo jednu poruku. Ono što ne vidiš jesu potencijalne kopije koje nastaju usput. Rezervne kopije telefona, cloud servisi, sinhronizacija između uređaja i drugi sistemi za čuvanje podataka mogu učiniti da ista informacija postoji na više mjesta istovremeno.

Najzanimljivije je što većina korisnika ne zna gdje se te kopije nalaze, koliko ih ima niti koliko dugo ostaju sačuvane. Zapravo, rijetko ko može sa sigurnošću da kaže u kojoj se državi nalaze svi sistemi koji čuvaju njegove podatke ili ko je odgovoran za njihovo dugoročno skladištenje.

Ovdje nije poenta da je neko uradio nešto pogrešno niti da je određena aplikacija nesigurna. Poenta je da je kontrola nad podacima mnogo manja nego što mislimo. Kada se jedna finansijska informacija umnoži na više mjesta, korisnik uglavnom gubi mogućnost da prati njen put.

Pravo pitanje dolazi tek nakon nekoliko godina

Kada govorimo o privatnosti, najčešće razmišljamo o sadašnjosti. Da li neko danas može da vidi moje podatke? Da li je poruka zaštićena? Da li je kanal bezbjedan?

Mnogo rjeđe razmišljamo o tome gdje će se te iste informacije nalaziti za pet ili deset godina.

Možda najveći izazov digitalnog doba nije zaštititi podatke dok putuju od tačke A do tačke B. Možda je mnogo veći izazov razumjeti šta se sa njima dešava nakon toga. Koliko kopija postoji? Gdje su sačuvane? Ko ih održava? Kada će biti obrisane?

Za većinu korisnika odgovori na ta pitanja ostaju nepoznati.

Zato rasprava o bankarskim notifikacijama preko komunikacionih aplikacija nije samo pitanje bezbjednosti. To je pitanje kontrole. Jer kada više ne znaš gdje se tvoji finansijski podaci nalaze, teško je tvrditi da ih zaista kontrolišeš.